Nije čovjek ono što misli već ono što čini

...a gdje da je nađem u ovim teškim ,sumornim danima koji variraju između minusa i plusa, uvijek oko pozitivne nule.Voljela bih napraviti generalku misli,raščistiti nered u duši,obrisati prašinu na emocijama....nastaviti pisati započetu knjigu.Insan treba imati cilj da ne bi stigao do provalije,mahao rukama da se održi na rubu stijene koja mu nudi  ponor ili povratak na staro.Dunjaluk je zaista samo sredstvo da bi se postigao cilj, a njega treba izabrati među mnoštvom primamljivih ciljeva.
Želim uhvatiti tri različite pahulje i diviti se savršenstvu Onoga koji ih je stvorio.
Zaista puno toga gubimo sjedeći pored ekrana gledajući gluposti ljudske dok neprocjenjivost jutarnjeg rađanja sunca gotovo uvijek nas mimoiđe.
"Tako mi vremena, čovjek je doista na gubitku..."(Asr 1-2)

Al šta je u Bosni više logično i kako definisati bosansku logiku.Kao što vele :"Tamo gdje prestaje logika,počinje Bosna!"Ovih dana posmatram.Nijemi posmatrač, al moram sada komentarisati i ne znam kako to kod ostalih funkcioniše.Evo,sve bih da počnem o tome al ne smijem.
Posjetim kolegicu, ne radi ,ni muž joj nema stalno zaposlenje, već onako, kako Allah šta da,tu i tamo se bavi nekom trgovinicom.Selila se više puta,veli nema za kiriju (mada mi ni tu nema logike jer ako nemaš svog stana gdje god odeš moraš je platiti ili u tom stanu ili u tom drugom,u koji dođeš,al eto)i sada joj ja dođem,na kahvu,preselila u novi stan,nema drva,loži neke oblutke veli od nekog muževog prijatelja,a mati joj vreću sa sobom ponijela hedije.Gledam po stanu,nije joj sada loše,kažem sad čuvaj,fino je,toplo,novo a gazda nije mrga na pari,kad imadnete platite.Muka one stvari prenosit,nekad bi platio da ih nigdje ne vučeš.A gazda ovdje ostavio i svojih stvari.Kaže ovaj kauč sam kupila,skoro,kad sam uselila.One stare ostavila,šta će mi.Oči mi stale,traži veli i regal,ima ih puno i odjeće tako da im treba veći.Ja ostala bez teksta.Uzimati stvari a drva donositi u vreći od komšije,mame,prijatelja....posuđivati za doktora,lijekove...ima li tu logike ili sam ja davno izgubila taj osjećaj.Je li treba tako ili čuvati ono što zaradiš, štedjeti čitavu godinu za drva da bi zima bila olakšanje  a ne muka,plaćati redovno račune,iskljućiti telefon,internet..jer što će mi to ako ne mogu plaćati....to je luksuz a ni pomisliti ne mogu da bih uzela neki dio namještaj a za važniju stvar od toga ću svakako dobiti od nekoga.Ili sam luda ili mi se počelo pričinjavati, ali ja sam zaista nakon ove posjete ostala bez normalnog poimanja logičnosti i prioriteta u životu.
A sve me strah,ne daj Bože nikom ali meni ovo nije u redu.Molim Allaha da imamo pa dijelimo,ne daj Bože izgubiti stid,naviknuti se da ti stalno neko daje,Molim Ga da iskoristim u hajr ono što mi je dao,mozak,ruke,zdravlje ,školu pa da zaradim makar onoliko koliko je potrebno meni da insan od drugog ne traži. Subhanallah,zaista sam iznenađena,zaprepaštena...na šta smo spali.
Da li je vama?

"Alah il alah"hori se s munara

S vrha carine pa do na kraj Luke

Aksam.I hrpa znojnih izmećara

Ispušta krasnu iz žuljave ruke.

Hitno iz niskih odlaze dućana

i pravoverni na česmi mošeja

Uzimlju avdest..Nad njima, sa grana

Sevlija,guču kumre.I dok s leja

i sofa miris alkatmera veje

i obasipa pendžere i streje

i svud se "Alah" razleže i čista

Neretva šumi kao bajka stara:

Mlad mesec, eno, svrh Orlačkog Para

Ko prelomljeni zlatni obruč blista.        Aleksa Šantić

Gospode , evo , na sedždu ti padam,

pred vječnom tvojom klanjam se dobrotom,

i molitvu ti u stihove skladam,

Proseć:"Oh, daj mi smisao za ljepotom!",

Gospode , evo , na sedždu ti padam.

                  Ya Allah!!

Koliko košta osmijeh, koliko košta čaša puna snova?Kolika je cijena neispričane priče?

Sjetim se kako sam čitajući otkrila i druge svjetove i saznala da priče ne završavaju, imaju kraj ali to nije kraj.to je početak.Shvatila sam da ne postoji završetak, samo početak, i uvijek ponovo početak...da bi umrli trebamo se roditi, rađamo da bi pružili šansu nečemu novom, drugačijem ili istom...

I završiti odnosno početi  sa filozofijom mojih današnjih misli, jedno pitanje:Da li prijateljstvo znači uvijek davati ,a nikada dobivati ili obostrano davanje i primanje,ili kako moja jedna kolegica kaže:"Ili sam ja toliki ahmak pa uvijek za prijatelja naiđem na sebičnu i narcisoidnu osobu.Logično: mačka crvenog repa voli ribu!

Ovih dana pa i mjeseci je aktuelna ova nova gripa, tzv.svinjska.A svinja uvijek beter bila pa ostavljala iza sebe beterluk.A gadno na nju i pomislit.Al hajd na stranu to sa svinjom,interesuje me jedna stvar, da li je stvarno ta gripa toliko opasna ili je to samo opet jedna medijska patka..Iščitavajući tekstove po dnevnim novinama, na internetu stekla sam dojam da postoje dvije stvari, odnosno dvije istine,jedna koja je servirana nama čitaocima,slušaocima...i druga koja i jeste takva ali do koje ćemo mi teško doći.Pitam jednog insana koji trenutno živi u Egiptu šta tamo vele o ovoj "hajvanskoj" gripi,kaže nikad čuo za to.Šta je to?Kontam zeza se sa mnom jer i ptice više o tome pjevaju ,a nemoguće da nije čuo jer svaki dan ide na fax, provede toliko vremena u društvu...makar je čuo.Kaže to samo tamo kod vas.

Helem nejse,gripa je tu , makar u zraku i mnogi od nje umiru, vele 6000 do sada u svijetu.Zato i treba da se bojimo, velika je to cifra, a do sada svake godine oko 40000umre od ove nase , svakodnevne, normalne, nehajvanske i to sam slučajno saznala ,ne iz medija naravno.

Samo me zanima jedno, šta će nam sad prodavati kad ni lijek Tamiflu više joj ništa ne može,a vakcina koju mi trebamo dobiti tek poslije Nove godine neće nam biti ni potrebne jer, kako kaže doktorica na tv interviju,dok vakcina dode neko ce umrijeti ,a neko ce steći imunitet na virus.

Već davno očekivani ispit iz stručnog je došao i prošao.Položila sam.Jest mi drago, riješila sam se nečega što mi je predstavljalo kao neku prepreku isto kao i završitit fakultet.Kada sam studirala sanjala sam o završetku, diplomiranju, i dočekala taj dan i ...ništa.Zajedno sa diplomom otišla do biroa i dobila knjižicu i utješne riječi radnice:"Kada nađeš sebi posao javi nam da te odjavimo sa biroa:" Našla sam sebi posao i sva vesela otišla do biroa da saopštim radnici radosnu vijest.i radila ...ali stručni.Ja sam pripravnik, manja plata, još uvijek sam kao učenik...i novi problem pritišće glavu.Iščekivanje prerasta u nervozu.I dolazi dan D i polaganje stručnog i položila sam i...šta sad.Šta je slijedeće, treba mi cilj, treba mi još nešto što će me nervirati.Kad čovjek nauči da živi u nekoj frci, problemima, iščekivanju.Idem u potragu za ciljem.Idem tražiti nešto što će me nervirati i samim time činiti ispunjenom, korisnom.Eh, šta vam je insan.Ne zna rahat živjet i iskoristiti vrijeme korisno.Hm!

"Donesi Mušane meni i Ibragi dvije u jednoj",naručuje Mujica kahvu-jedna džezva ,a dva fildžana pa da on i njegov prijatelj uz nju popričaju.Bez nje nema priče.

Čudo je ta kahva, evo i ja napravih sebi pa da koju nabacim na ovu stranicu.Bez nje nema inspiracije.

Ovih dana po mnogim blogovima, na facebooku i TV se mota prica o smrti Magdija iz Mostara.Nisam baš vična politici i tim naglabanjima, istjerivanju pravde ,ali se moram i ja dotaci te teme, Mostara, Šarića džamije,hadžinice Đulse....bio je iz mog džemata.

Kada sam prvi put odletjela iz roditeljskog gnijezda u hladu studentske sobe u glavi su mi odjekivale mamine riječi upozorenja,strah od nepoznatog je stražario u svakom kamenu Hercegovine, a smiraj sam nalazila na serdžadi koju mi je mama stavila na vrh moje putničke torbe.I tespih, nek se nađe.I tom serdžadom i tim tespihom je sve počelo.Bila sam redovna na namazima u Šarića džamiji, u oskudnoj odjeći,hlače koje su bile najšire u mojoj kolekciji ,ljetne široke hlače i jesenska bluza jer ljeti nisam nosila dugi rukav.Mahramu sam negdje usput našla ili je to bio mamin šal.Letjela sam do džamije, namaz mi je bio doživljaj,kad bi ezan zaucio srce bi zatutnjalo.Džamija,Šarića džamija,kao utočište od zla ovog svijeta.Zatvorim drvena vrata sa halkama i prepustim se osjećajima.U taj moj savršeni svijet ulazi i hadžinica Đulsa.Kod nje čekam aksama ili jacije,pijem kahvu,ručam,učimo Kuran,upoznaje me sa džematlijama.Nana Šuhra ima šećer i masnoću, hadžinica i ona,dedo Mujaga obnevidio, čak sa tekije dođe na namaz biciklom,Magdi,Edo,Elvedin fini momci,obrazovani,vjernici,na svaki namaz u džamiji...I još puno njih čijih se imena i ne sjećam.Kako je moguće da ljudi koji žele Allahovo zadovoljstvo nekome nanesu štetu??

"Mahrama ti je kratka,nije crne boje,zašto nosiš odjeću iz dva dijela, onaj brat krati bradu, onaj nije potkratio hlače,ona nana me gleda kad zikrim u džamiji....Da li osoba koja ovako govori smatra sebe vjernikom?Da li ona ima vremena da bude vjernik ako toliko vodi brigu o tuđim problemima?

Zašto me ne pitaš:Koliko si danas proucila u Kuranu, jesi li obisla onu sestru u ime Allaha, jesi li se igrala sa svojim djetetom, jesi li proucila dowu za brata ili sestru muslimanku, muslimana...

U Mostaru, u Šarića džamiji, sa hadžinicom Đulsom ,u tankim hlačama i debeloj majici ja sam se osjećala većom vjernicom .primala sam savjete i prihvatala ih,bila sam "sultanija"i težila da naučim što više od tih ljudi,tražila, pitala, ...

U mom današnjem svijetu savršenog vjernika zavidim neni Zuhri jer ustane u pola 3 i dode na sabah u Hamzibegovu džamiju,prouči 3 džuza dnevno sa naočalama,zavidim hadžinici Đulsi jer svaki dan 5 puta zatvori drvena vrata sa halkama na Šarića džamiji i ostaje u mirisnom svijetu iskrenog namaza i dowe.

A ja se opterećujem sitnicama!

Ovaj post je bio rezervisan za nastavak moje price, ali nije sudbine sada da se cita taj nastavak.Mozda sutra.

Vani kiša natapa, upija žedna zemlja, bašte se vesele.Jučer čuh da ako danas padne kiša da će to veoma goditi baštama.A one su i onako dobre.Al da hoće pasti da još budu bolje...a onda nas komsija zamoli za kg mahuna, domacih , iz baste , friskih....nemam za prodavat, nemam, i ovo sto imam treba meni,.......samo meni