Nije čovjek ono što misli već ono što čini

    Profesor filozofije je pred studentima, a ispred sebe ima nekoliko predmeta.Kada je čas počeo , bez riječi uzima u ruke veliku praznu teglu i počinje je puniti kamenjem.(prečnika oko 5 cm). Kada je napunio, pita studente da li je tegla puna. Složili su se da jeste. profesor onda uzima onda kutiju sa šljunkom i sipa ga u teglu. Teglu je malo protresao i, naravno ,šljunak je , kotrljajući se popunio prostor između kamenja.Profesor ponovo pita studente da li je tegla puna. Uz smijeh su se složili da jeste.Profesor sada uzima kutiju sa pijeskom i sipa ga u teglu.Pijesak je popunio sve ostale šupljine.
" A sada" - kaže profesor, - "hoću da zamislite da je ovo vaš život! Kamenje predstavlja vašu vjeru, vaše zdravlje, vašu porodicu, bračnog druga, djecu, prijatelje, - sve ono što bi vaš život činilo potpunim i onda kada bi sve drugo nestalo.Šljunak je ono što je važno toliko koliko je važan vaš posao , kuća, auto.....
   Pijesak je sve ostalo. Sitnice. Ako u teglu prvo stavite pijesak , za kamenje i šljunak neće ostati mjesta. Isto tako je i u životu. Ako sve vrijeme trošite na nevažne stvari, nećete imati prostora za ono što vam je važno. Obratite pažnju na ono što je ključno za vašu sreću.Igrajte se s djecom! Nađite vremena da odete kod ljekara na kontrolne preglede .priredite svojoj supruzi, suprugu neko prijatno iznenađenje.Otiđite na neko lijepo mjesto ili slično. Družite se s prijateljima. Za posao ćete , ionako, kao i za spremanje kuće, popravak auta, odvojiti dio svoga vremena.
Pobrinite se za prvo kamenje, za ono što je zaista važno.Postavite svoje prioritete!
                                               SVE OSTALO JE SAMO PIJESAK!

Izgleda da je moja misija da ljudima nametnem optimistično, pozitivističko misljenje o životu  uopšte.Ovih dana mi se samo te teme motaju po glavi gledajući kako se ljudi sekiraju prateći dnevnike i kojekakve političke emisie.
-kao prvo, prestanite gledati tv, odnosno , gledajte samo ono što neće ostaviti na vas negativne posljedice;
- kao drugo, sjetite se šestog imanskog šarta- SVE ŠTO SE DOGAĐA I ZBIVA, BIVA BOŽIJOM VOLJOM I BOŽIJIM ODREĐENJEM;( subhanaallah, kako ova rečenica samo ulijeva smiraj u srce);
znači, kriza u 2012. , ako će je biti , je već propisana davno i davno je određeno da li ćemo je mi proživjeti ili ne, ako Allah nije nama odredio da je proživimo neće je ni biti, ako jeste, pa to je ono neizbježno, kader;
- sjetite se i ovoga : da se sav dunjaluk sakupi da vam nanese štetu neće moći ako im Allah ne dozvoli, a isto tako, ako se sav dunjaluk okupi da otkloni neki  musibet kod vas, a Allah je odredio da vas zadesi, neće vam moći pomoći.
Sjetih se filma, više puta se vrtio na OBN televizija .Nisam obraćala pažnju na njega jer mi je izgledao nekako ,hajde da kažem, bezveze.I zadnji put kad vidjeh na TXT da će opet biti, hajd reko kad su ljudi navalili toliko da i pogledam o čemu se radi.Zove se: ŽIVOT JE LIJEP.
Radnja se odvija za vrijeme ne znam kojeg Svjetskog rata, kad su nijemci protjerivali židove.Eh, u centru priče režiser stavlja mladi bračni par sa djetetom od nekih 5 -6 godina.Dijete u tim godinama je sklono igranju, maštanju, improvizaciji i ono najvažnije, voli učestvovati u igri.Otac je vidio da će i njih nijemci otjerati u logor, zajedno sa tim djetetom, pa odluči da okrene sve na igru, kako mali ne bi, u slučaju da ostane živ, bio istraumatiziran.Znači, svo mučenje, prisilni rad i sve što su nijemci osmišljavali kako da što bolje iskoriste radnu snagu prije nego ih ubiju, zapale, ili šta već, otac je servirao malom kao uslov da bi pobijedio, sabirali bi navecer bodove, a pobjednik je trebao tenkom otići kući.I da ne duljim, oca mu ubiju dok se mali "kao" skrivao u toj posljednjoj igri .On to naravno nije vidio.I kako nijemci bivaju pobijeđeni malog nađu ,a ko drugi, amerikanci , i malac ode kući na tenku ubijeđen da je pobjednik jer je sve to izdržao.
Et, život je lijep ......

Eh da je tuga snijeg
da se do jutra otopi
mogao bih i ja konacno
kad oci zatvorim da se ne umorim

Eh da je tuga brijeg
pa da je vjetar ogoli
ja ne bih mogao ni tad
ko sto ne mogu ni sad da te prebolim

Daljine nisu to
sto se mom srcu cinilo
kad je hudo mislilo
da je sasvim dovoljno da ti cuje glas

Daljine nisu to
sto se za dusu primilo
pusta su to polja nade
i barikade izmedju nas


Džaba sva tehnika svijeta, kad ne osjetiš miris jutarnje kahve iz maminog ibrika, glas babe, sestre,...odjek destilacije(nikad nisam saznala sta se to "shandrlja"svako jutro , podne i vece, al me to uvijek podsjeti na one dane kad sam ko dijete trckarala po nasim poljima.Eh......

Malo pričamo, malo slušamo: ovo bi trebalo da bude sasvim jasno, ali u realnosti je daleko od istine. Lahko je naći ljude koji će satima da Vam pričaju o sebi, a mnogo je teže one koji su spremni da Vas satima slušaju.

Ovo nas navodi na dva razmišljanja: prvo, ne iskušavajte strpljenje onoga ko Vas sluša, jer to čini možda poslednji put, drugo, budite spremni da slušate drugoga.

Umijeće slušanja podrazumijeva mnogo toga: zadržati zijevanje kada Vam se zijeva; ne osvrtati se neprekidno oko sebe; truditi se maksimalno da ne upadamo u riječ kada je u pitanju nešto važno, a ako želimo da se suprotstavimo, onda to učinimo delikatno. Ne pretjerujmo sa klimanjem glavom kako bismo pokazali da obraćamo pažnju, ne ubacujmo se svaki čas sa "Naravno!", "Imaš pravo!", "Tako je!"; to je pre dokaz da zapravo ne slušamo sagovornika i on će se zbuniti i iznervirati, a neće osetiti krivicu što stavlja Vaše strpljenje na probu.

Ili ono što se meni često dešava,nazovu me da pricamo preko neta.I ja se raspričam i u jednom momentu čujem sa druge strane kako se njih dvije raspravljaju o nekom na fcb-u.Kod mene se digne kosa na glavi i ja vrisnem:

-"Slušate li vas dvije tamo??!!"

-"Slušamo",

-"Šta sam rekla sad?"

I logično, ne znaju o čemu sam pričala.I onda se očekuje od mene da se ne naljutim.

"Prečac do svega onoga što u životu želite jest da budete sretni i da se osjećate sretni ovaj trenutak! Mislite pozitivno i sve dobro počet će pritjecati u vaš život."
Pogotovo , u islamu , kada imamo vodilju i jasno nam je zašto smo rođeni i da ćemo umrijeti.Znači , ostao je prostor između da ga što kvalitetnije iskoristimo .Djetinstvo je samo po sebi bajkovito, slabo se sjećamo bilo čega.Ali ono što nam tada usade naši roditelji, majka, dedo, rodbina, ostaje da se vuče za nama,kao proklestvo ili sreća.I istina je da koliko god se trudili da to promijenimo kasnije , veoma često ne uspijemo ili je potrebna snažna volja i želja za promjenom koju će pratiti ustrajnost.
Svjedoci smo danasnjici koja i nije tako sjajna , mnogi se bore da prežive ovaj dan.Onima  koji stalno razmišljaju o tome  biva još gore, jer je dokazano da negativno razmišljanje o brigama, problemima dodatno utiče na razvijanje bolesti, kako fizičkih tako i psihičkih poremećaja.
Evo nekoliko savjeta  kako promijeniti sebe:
-uči na  tuđem iskustvu(čitaj) i preokreni ga u nesto korisno za budućnost;
-prekini negativni tok misli-pozitivnim razmišljanjem mozak kreira više pozitivne energije i pozitivnih osjećaja;
-postavi realne ciljeve da ne budu niti previsoki niti preniski tako da ih možete postići; neizostavan je osjećaj zadovoljstva postignutim;
-budite dobri prema sebi-definiraj sto te cini da se osjećaš dobro te uključi to u svoj život što češće možeš.Ojačaj sebe radeći stvari koje su tebi vrijedne i voliš;
-gledaj,trazi svjetliju stranu.-iz mnoštva negativnosti izdvoj ono što ti se pozitivno desilo i gledaj na to kao sunce što se probija kroz tamne oblake i opet obasja veliku površinu,čak nekad osjetimo i toplotu tog zračka sunca i zaboravimo na oblake;
- budite sretni i zahvalni što nije gore- situacija jeste loša, ali mogla je biti i puno gora;
-imitiraj pozitivnost/sreću- "Smij se iako ti se srce slama." šala, smiješak ili nešto apsurdno uzivajuće moze pomoći da tuga i tjeskoba odlepršaju.
Nadam se da će nekome koristiti ovaj tekst, meni jeste
Sreću čine male stvari, uzmi što ti život nudi.....

' Prenosi se da se jedan čovjek rasrdio na ženu i rekao joj prijeteći: "Učinit ću te nesretnom!“ Ona mu odgovori smireno: "Ne možeš me učiniti nesretnom, kao što ne možeš da me učiniš sretnom.“ Muž onako bijesan joj reče:... "Kako mislis, da ne mogu?“ Žena samopouzdano odgovori: "Kada bi sreća bila u plati ti bi mi je uskratio, ili u nekoj stvari ti bi mi je zabranio, ali je sreća u nečemu drugom što ti ne posjeduješ.“ Čovjek iznenađen upita: "A šta je to?“ Ona odgovori: "Sreću nalazim u imanu, iman mi je u srcu, a vlasnik mog srca je samo moj Gospodar.“

 "Onaj ko misli godinu dana unaprijed , sadi pšenicu,
onaj ko misli 10 godina unaprijed ,sadi voćke,
 a onaj koji misli 100 godina unaprijed ,obrazuje djecu."

Na wikipediji sam pronašla da je Tolerancija  stav koji se događa u trenutku u kojem valja otrpjeti "štetu" što ju pojedincu ili grupi nanose drugi pojedinci/grupe svojim djelovanjem ili iskazivanjem mišljenja i time se zajedničkim životom odustaje od inače nasilnog onemogućavanja "štetočiniteljskog" mišljenja ili djelovanja.
Na drugoj stranici sam nasla da je toleranciju izmislio ljudski rod te da se ista ne nalazi kod životinja, pa su naveli primjer kako vuk ubija mladunče ako ugrožava čitavo leglo i ne može se prilagoditi čoporu.
I još mnoštvo tekstova o toleranciji i kako je trebamo ugrađivati od malena kod djece.Znači , trebamo učiti djecu da trpe i tolerišu sve oko sebe, da ne puštaju glasa ni na pravdu na na nepravdu.
A da li iko toleriše mene?
Tolerišem pušača u svojoj kući , jer to obično biva neko iz familije i za opće dobro svih šutim.A taj isti ne toleriše mene ,moje dijete i ostale moje ukućanje koji ne puše i mi se svi gušimo zbog "tolerancije".
Tolerišem kada mi neko preko veze uleti na radno mjesto,jer tolerancija je" odustajanje od primjene sredstava prinude".To može samo država , a ja sam manjina ,tolerisati može samo manjina većinu,a nikako obrnuto.
Po UNESCO-u tolerancija znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvaćati da se i drugi drže svojih.
Mi jesmo slobodni, ali su nam ruke vezane,Čime? Vezama, partijama, strankama, ......Završiš fax i istovremeno završiš na birou (ne)rada.A država će ti uplaćivati ako bude imala mogućnosti(tako piše u rješenju).Zajedno sa rješenjem dobiješ i napomenu od biro (ne)radnice da ako slučajno sebi nađeš posao javiš se obavezno njima, jer ne daj bože na dvije strane da ti se uplati koja marka više.Ako se ipak odlučiš da se ne prijavljuješ na biro, onda te pogotovo nema nigdje, narodnim žargonom rečeno "nisi niđe prispio".
Sa druge strane, odlučiš se za samozapošljavanje, vidiš da se država ne može brinuti za tebe, nema posla za tvoju struku.Prvo kroz šta prolaziš da bi dobio podsticaj jeste da im dostaviš program.Pa ako kojim slučajem prođeš onda tek dolaze zavrzlame od strane državnih službenika.Šalju te iz jedne kancelarije u drugu, ima ih mali milion, a niko ne zna opis posla koji obavljaju pa te proslijede do svog kolege "u sobu br.5" , a ni taj kolega nije ništa bolji.
I tako dalje, i td, ....i mi to sve tolerišemo , i dalje živimo sa minimalcem , a njima uvijek malo i traže od nas za sendvića.A mi tolerantni pa im dadnemo, šta ćeš, nemaju .....
A mi smo tolerantni....samo dokle?

Jučer pročita meni jedan zanimljiv post, ne znam tačno koji blogger napisa,  ali mi se svidjeo, jednostavno,  kratko i jasno.Radilo se o željama.I razmišlajm malo o tome , vratim se unazad 10 -12 godina.Šta sam ja željela kao dijete:
 - negde sa 6 godina sa shvatila da se roditelji previše svađaju pa sam silno željela da prestanu više, sad sam shvatila da je ljubomora bila u pitanju;
 -  sa 12 godina sam željela da prestane rat , da mogu izaći na ulicu i igrati se sa vršnjacima, sad sam  shvatila da rat ja ne mogu zaustaviti i da će on biti  željela ja to ili ne željela;
 - sa 18 godina sam mrzila mamu što je rodila sestru i voljela bih da sam imala bilo gdje otići samo ne vratiti se kući, sad sam shvatila da me je tad uhvatio pubertet i uvidjela vrijednost te sestre koju imam;
 - sa 20 godina sam silno željela nositi mahramu,željela nositi hidžab,mama mi je branila, otac se protivio, ali ja sam je ionako stavila,
Nakon svega ovoga sam shvatila da ne mogu upravljati tuđim životom, ne mogu promijeniti kod drugoga ono što mi se ne sviđa, ne mogu zaustaviti vrijeme , ratove, nevrijeme, ali mogu upravljati svojim životom.
Nedavno mi jedna sestra reče:"Mah, bit ću sama i raditi šta hoću kad ona (svekrva) umre."
Subhanaallah, zar mora neko umrijeti da bi ti svoj život uredila?Ako se ne možete usaglasiti preseliš se, za 10-15 godina ti nećeš imati isti pogled na svijet, nećeš imati iste potrebe, možda ćeš čak postati i ti svekrva pa če ti onda umjesto tvoje svekrve smetati snaha.Neka je ona živa i zdrava još puno godina .I tvoj muž voli da ima majku kao i ti, a ti si vlasnica svog života , uredi ga prema svojim potrebama.
I onda pročitam komentar na jedan post kojeg su mnogi pročitali"Svoju sam mladost dala , a ne dobih ni hvala".Komentar je napisao muž koji je na laptopu našao tu priču i veli između ostalog:" Kao muškarac i suprug, jedva čekam da djeca stanu na svoje noge i svojim putem odvoje i da imamo više vremena žena i ja za sebe. Da izlazimo sami, a da ona ne brine za djecu, kako su i šta su"Ovo , kao prvo se kosi sa islamskim principima porodice.A ti brate sada nađi način da izvedeš svoju siprugu  da se odmori bez djece, dovedi svoju sestru da ih pricuva, odvedi djecu prijatelju na pola sata , sat, odvedi ih u igraonicu barem jednom u mjesecu pa sa ženom provedi vrijeme.Ona neće imati potrebu da sa tobom šeta za tih par godina jer je tebe čekajući izgubila osjećaj da to treba i raditi.
Čudan vakat, još čudniji ljudi.
Lahko nam se nametnu tuđa mišljenja pa se satrasmo ugađajući drugima, a time postajemo neefikasni , bezvoljni , nesretni.A uvijek će postojati neko kome nismo uspjeli ugoditi i ko će naći "dlaku u jajetu".
Savjet:Nastoj da Allah bude zadovoljan tobom i ne daj da drugi upravlja tvojim životom

Navest ćemo tri stvari koje mogu zvučati loše, ali mogu biti i dobre za vas. Stvar je u umjerenosti i korištenju zdravog razuma, kako ne biste prešli granicu gdje postaju loše i za vas i za druge.

- Sebičnost

Sebičnost se rijetko doživljava kao nešto pozitivno. Sama riječ već stvara negativnu sliku u glavi. Međutim, često ako ne pomognemo prvo sebi, teško možemo pomoći i nekom drugom. Sebičnost je posebno dobra kada je osobni razvoj u pitanju. Ako se usredotočite isključivo na druge ljude riskirate iscrpljivanje. Međutim, ako se prvo usredotočite na sebe, tada ćete imati i više energije za druge.

Sebičnost i pomaganje drugima često idu zajedno. Ako popravite svoje zdravlje i napunite svoje tijelo energijom, imat ćete puno više volje i snage za druge. Stoga je sebičnost kada je osobni razvoj u pitanju osobina od koje svi dobivaju.

- Lijenost –

Lijenost nije uvijek loša osobina. Ako ste lijeni kada su u pitanju nevažne i sporedne stvari to će vam osloboditi prostor i vrijeme za one bitne. Ako uvijek obavljate najvažnije stvari prve to će zaista voditi do vašeg boljitka.

Međutim, bitno je znati iskoristiti lijenost, a ne pustiti da se lijenost pretvori u nerad i nazadovanje.

- Bezobzirnost –

Ako u svoj život dodate mrvicu bezobzirnosti u mnogočemu ćete sebi olakšati. To će vam pomoći da se riješite irelevantnih i nemogućih zahtjeva koje drugi postavljaju pred vas.

Ako se trudite udovoljiti svima, neće vam preostati vremena i energije za ono što vi želite. To znači da slobodno preskočite neke društvene obveze ili odbijete nemoguće zamolbe koje obitelj stavlja pred vas. Morate znati kako ste vi šef svoga života, te kako je nužno reći nekad „ne“ i sebi i drugima.