Nije čovjek ono što misli već ono što čini

Kad se spotakneš.ustani!I ne očekuj ni od koga da ti pruži ruku pomoći.Otresi prašinu sa svoje odjeće,skupi snagu,stegni kaiše na svojoj obući i nastavi putovanje,jer put je dug i trebat će ti još mnogo vremena do cilja.
Kad se spotakneš,ustani!Ta,neuspjeh ne znači propast svijeta,jer ako se sao malo bolje zainteresuješ naći ćeš u svijetu koji te okružuje mnoštvo lijepih stvari zbog kojih vrijedi krenuti iz početka.
Kad se spotakneš ,ustani!Jer će ti ustajanje omogućiti da kušaš slast pobjede i naučit će te da se ponovo pridigneš kad god posrneš i padneš.

Imam mamu koja je udaljena od mene nekih 200 kilometara,i uvijek je drama kad ona treba doci meni u posjetu."Pa hajd kad si navalila.","Docu,al imam obaveza,ne mogu samog babu ostavit,čovjek radi...",A posjeti me jednom godišnje i kad krene,meni žao,ostani još malo."Bila sam ti,šta hoćeš,imam i ja svoju kuću.... A sad dobila i snahu pa mi kone vele sad ti mama može češće doći.Nasmijem se "Jah",A u sebi kontam,sad imaju drugi razlozi za nedolazak,plus oni od prije,evo već sam počela računati od zadnje posjete....
Imam svekrvu,ne gledam je kao svekrvu u ovdašnjim poimanjima svekrve,zovem je mama i gledam je kao majku moga muza,i ne bi mi smetalo da smo skupa,čak šta više,i voljela bih to jer sam uvijek sama,na to bih gledala kao na blagodat,imas nekog svaki dan da se druzis sa njim,da pričaš,podijeliš probleme,radosti...Eh,ta svekrva je udaljena 2 kilometra od mene i nije mi bila u posjeti već 2 mjeseca.Ja nju svakako obiđem.Ona ima kćerku kod koje je svaki dan.Nađe razlog i otrči barem pola sata.
Eh sad ,nije ovaj post da bih gibetila svoju mamu i svekrvu,već da pošaljem poruku djevojkama koje nisu udate,da se nikako ne udaju mimo svoga grada,jer će im mama naći 1000  razloga da ne dođe ma koliko vi sada mislili da vaša mama nije takva.Ja nisam jedina kod koje je ovako.
S druge strane,svekrva ,ma koliko bila dobra, fina opet više voli svojoj kćerki otici.Ostat cete i bez mame i bez svekrve. :) Nije fin osjećaj,zaista :(

Allahu moj, tražim najbolje što se traži, molim za najbolju dovu, za najbolji uspjeh, za najbolje djelo, za najbolju nagradu, za najbolji život i za najbolju smrt.
Učvrsti me i otežaj vagu mojih dobrih djela. Utvrdi moje vjerovanje i podigni moje stepene. Primi moj namaz i oprosti mi moje grijehe. Podari mi najveće deredže u Džennetu. Amin.

"Budi korektniji prema ljudima.Nepravda skraćuje život i donosi nesanicu.Njome gubimo voljene osobe , zato što smo nekorektni prema njima.O njima sudimo na osnovu grešaka, a zaboravimo njihove vrline.Tražimo da budu lišeni svakog nedostatka, a svoje pogreške opravdavamo time da smo ljudi koji nisu bezgriješni.Ibn Kajjim veli:Kako može biti korektan prema stvorenjima onaj ko nije korektan prema Stvoritelju."

Allahu moj, podari mi sabur u svakom trenutku kad pomislim da ne mogu vise, da nemam snage, da nema svrhe... Amin!

"Ti znaš da sam ja SAMA morala doći po to";reče mi nedavno jedna sestra koju sam zaista gledala kao svoju rođenu i od koje se nisam to nadala.Možda zvuču čudno, ali sve hoću da zaboravim ,ali ne ide.Kao da sam uključila Replay, uvije se ponavljaju u mom mozgu.I slika njenih očiju kad mi to govori, kao da iskre sijevaju,njen glas se promijenio.Zaista, od tog momenta svakom dajem sasnu ,mada sam i do tada pokusavala naci opravdanje i onih 70 razloga zašto to neko nije uradio.Ona mi je to prigovorila, a ja ,Allah mi je svjedok , nisam bila u stanju odnijeti joj to , vratiti da se ona ne zahmeti.I pokusavam se ponasati kao i prije, ali ne uspijevam.Istrest ću emocije na ovaj blogg, ne znam da li bih joj to trebala reci,ali sam zaista razočarana,tužna,... Onog momenta kad mi je to rekla mogla sam čak i zaplakati,ali ne želim........  "Sit se gladnom ne vjeruje",stara poslovica u čiji istinistost sam se zaista uvjerila.Na svojoj koži.Od meni veoma drage osobe.Zaista dunjaluk pokvari čovjeka.Da nas Allah uputi na prave vrijednosi na dunjaluku, a ne da se okrenemo samo njegovom sakupljanju.Na onaj svijet putujemo bez kofera,ispruzenih ruku, ali sa dobrim ili losm djelima i dovama onih koje smo obradovali ili razočarali.

"Osnovna stvar je da se nikad ne smiješ osjećati pobijeđenom ili isfrustriranom, jer,racionalno govoreći , ne postoji nešto kao što je zadnja riječ ili gorak kraj.Prije ćemo reći da postoji sistem pokušaja i greške i učenje iz vlastitih grešaka.Nastavi pokušavati i nastavi se kajati.Ako ponovo zgriješiš , pokaj se ponovo.Prestani misliti na neuspjeh, nesreće i probleme, jer Uzvišeni Allah kaže:"U Allaha se pouzdajte ,ako ste uistinu vjernici"( Kuran 5:23)
Aid El-Karni

Čovjek je čudna mašina, ima upustvo za svoju upotrebu, ali mu mrsko raditi po tome.Zato je uvijek u kvaru, često griješi,a sam ne zna šta mu je.

Praviš veliku grešku ako misliš da život uvijek i stoprocentno mora biti na tvojoj strani.To će se dogoditi samo u Džennetu.Sreća je na ovom svijetu svakako realna.Nećeš nikada dobiti sve što želiš., jer uvijek će biti problema, bolesti, neprijateljstva i iskušenja.Pa zato budi zahvalna za sretna i bezbrižna vremena, a budi strpljuiva u vrijeme nevolje.Ne budi idealista i ne očekuj uvijek zdravlje bez bolesti,bogatstvo bez siromaštva,sreću bez nečega što će je pokvariti, muža ili prijateljicu bez mane.Tako nešto se nikada ne može dogoditi.Misli dobro o drugima i nastoj ih opravdati.Ali, svoju vjeru podari Allahu,jer ljudi jednostavno nisu takvi da bi se u njih moglo pouzdati ili da bi im mogla povjeriti svoje probleme.

Aid El-Karni

Šta je to sa ljudima?Ili je udarilo vrijeme,što no neko napisa "udarilo džemre u glavu" pa se ne može ni sa kim.A ja bih tako voljela sa nekim popričati onako neobavezno,bez nekog razloga,pričati o nebitnim stvarima,ne o dunjaluku, ne o ahiretu _ ko je uzoro posijat će, ko je posijao obrat će,ko je zikrio naći će.Već onako,rasterećen ovodunjalučkih i ahiretskih stvari  podijeliti minute ovog prekrasnog proljetnog dana.Ali,.... svi su zamišljeni, svi nekuda žure, svi nešto "odrađuju".Ja Rabb... i uz sve to priča je kako oni rade, kako se mora raditi.... i ja radim, ali ne pričam da radim...možda je to moja greška, ... raditi svako mora, ali da li to mora biti ono oko čega će se okretati sav moj svijet. Radit se mora, ali moj svijet se neće vrtjeti oko toga.Odoh i ja "odradit" današnju maršutu pa naći nekoga od hiljadu jednu dušu ću valjda naći da popijemo fildžan kahve i rastabirimo grm u kojem cvrkucu proljetni slavuji...