Nije čovjek ono što misli već ono što čini

Svako želi biti neko; niko ne želi raditi na tome.

01.10.2013.

Za moju hadžinicu....

Volim kahvu iz fildžana. Kada zavrije u hadžincinoj džezvi,bakrenoj, staroj i jednu smokvaru pa kraj ruža u avliji.Kad vjetar zapirka ,ponuditi tišinu tišini i gledat hadžinicinu šamiju kako se lagahno njiše na vjetru.Ona šuti , a fildžan okreće u ruci da popije i zadnji trunčić telve.To se zove - ćejf.I dajem sve virtualne prijatelje za jednog pravog koji će mi zamijeniti hadžinicinu tišinu i popiti sa mnom kahvu iz fildžana.
Da joj Allah olakša njeno najdraže putovanje po 6 put, ukabuli hadž, da nam se vrati pa da popijemo kahvu sa njenom smokvarom.
11.07.2013.

Iza grane

Šta reći čovjeku koji te gleda u oči i kaže : " Skratio sam godišnji u Bosni, ovdje kod vas kao da je vrijeme stalo, sve ide unazad, nikako naprijed, pokajao sam se i kuću sto sam kupio, toliki trošak, nizašta" Šta reći? Nisi trebao ni dolaziti, nisi bio kad smo se borili za svoje.Zahvali nam što se možeš dovući u Bosnu.Kukavica bio, kukavica ostao.Jedino što znaš je dignuti kredit, hvaliti se onim što će biti tvoje tek kad odplatiš zadnju ratu.Živiš u tuđoj zemlji, govoriš tuđim jezikom, tuđin na tuđem.Podvio rep kad je bilo najteže, odkud ti hrabrost kad si se već dovukao ovamo da nas praviš debilima, budalama.Previše je dragocjen život hiljade onih koji su ga dali za Bosnu da bi ga ti gazio kao opušak.Bio si "pametniji" pa si otpuzao "iza grane " , budi pametan i sad, budi manji od makova zrna kad se opet dovučeš ovamo.Sklanjaj se s puta onima koji žive tu jer oni se jš uvijek bore.Puška je prestala pucati, ali rat još nije gotov.
09.07.2013.

Ramazan .....

O Allahu, učini mi u njemu post, postom pravih postača, namaz, namazom pravih klanjača i probudi me iz sna nehajnih i oprosti mi krivice u njemu, o Gospodaru svjetova i pomiluj me u ovom danu o Pomilovatelju griješnih. Amin

09.04.2013.

Sve je laž....

Ovih dana spustio se neki srklet na glavu, pa samo razmišljam.Nekako mi se kockice slažu same a nisam ni pokušavala da ih složim. već dvije sedmice oni "dobri" prijatelji , što smo nekoć zajedno ispijali kahve danas ja kod nje, sutra ona kod mene,ne javljaju se više.Pitala sam se zašto?Doselila druga koja ima više vremena, koja može biti potrčko, koja je može vozati kad poželi i gdje poželi , jednom riječju, uvijek je pri ruci.Ne krivim nikoga, neki bi rekli "To danas tako ide ".Zar se prodaje tek tako insan.
Kaže se :"Doći će vrijeme kada će ljudima stomaci biti najveća briga, kada će pokućstvo biti najveća čast, kada će žene biti kibla, kada će vjera biti dinari i dirhemi; to će biti najgora stvorenja !"
Došlo je. Ljudi ne cijene ako ih slušaš a uvijek pričaju o svojim problemima ne nalazeći za shodno da ušute barem 2 minute da i ti nešto kažeš.Psihijatri nisu džaba, kod njih idemo kad nas oni bliži prestanu slušati.Ovi hoće, ali opet se vraća na ono prvo - novac.Slušat će te za novac.Možda bi i takvom "prijatelju " trebalo ponuditi novac , možda ušuti i sasluša te.
Ali na stranu prijatelj, može svako biti prijatelj , igrom slučaja, ali šta je sa onim bližim, porodicom, roditeljima.Ako se ne javiš, kritika, ne misliš o roditeljima, sramota, kakav si , a ni sami se ne bi javili po ko zna koliko da ih ne zovnem.Nekad se osjećam kao da na silu sa rođenim roditeljima odrzavam kontakt.Kuda sve ovo ide Ya Rabb.
Neke stvari koje čine drugi izgledaju nam ružno, a kad ih sami činimo izgledaju sasvim normalno ,kao što Nura B.H . reče u jednom romanu, a pročitala sam i ovih dana, bolje reći gutala.Bolje i čitati nego sjediti, pričati sa nekim ko te samo nužno doživljava kao prijatelja, kao dijete, kao sestru.... i ne zna više šta.Svako se o sebi zabavio, o namjestaju, kuci, tepisima, ovom onom, kao da ce sve to ponijeti na onaj svijet.A iz iskustva znam da popivši sa nekim samo jedan fildžan kahve imaš dva sevaba najmanje :cijeniš njegovo društvo i njega kao prijatelja ostavljajući sve ono što si "morao" uraditi za kasnije i nikad ne znaš kakvu brigu si odagnao svojom pričom i popravio nekome dan i raspoloženje.
Bože na hajr sve ovo. Da završim sa opet jednim pametnim citatom od Konfučija :
"Kad dođeš na svijet , čitav se smije, ti si jedini koji plače. Vodi svoj život tako da na dan tvoje smrti čitav svijet plače , a ti budeš jedini koji se osmjehuje. "
Učini da svojim djelima privučeš pozornost  drugih , sve se može kupiti osim onoga što čini najveću vrijednost i bogatsvo - prijateljstvo u koje je satkana ljubav, uvažavanje, podrška....

14.03.2013.

nastavak II

Kiša se spušta lagahno, nečujno, polahko, ne povređujući nikoga,tako vjerno izvršavajući svoju dužnost.Spušta se Allahova milost na nas, na ovu izmučenu zemlju, pripremajući je za još jednu tešku godinu.I ona kišovita noć je bila Njegova Milost.Onda je spuštao krupne kapi , pune vode....
    Još jedan bezbrižan dan, djetinjstvo je teklo mirno i polahko, sigurno, redali su se nestašluci iz sata u sat , svaki dan neki novi .To jutro je bilo kao i sva prethodna.Sunce je ranom zorom budilo , mameći nas svojim toplim zrakama vani.Bio je april, školska godina uveliko pri kraju, proljeće u jeku, sokovi razbuđuju bilje, sve je veselo i ta razdraganost prirode ni nama ne da mira.Svugdje smo samo ne za stolom i zadaćom.Otac je na poslu, mama tu negdje oko nas.....

25.02.2013.

Počinje priča konačno

...Tek sto su uspavane krosnje pomilovale proljetne zrake sunca , ponovo su se ukazali crni prijeteci oblaci.Hoće li donijeti kišu ili u sebi vuku posljednje pahulje snijega za ovu godinu, tek toliko da  ih se sjetimo.Da nas pozdrave do slijedeće godine, da ne zaboravimo. Lijepo je ponekad osamiti se pod staru krosnju jabuke, razmisljati u tišini, posmatrati travu , tek izniklu , kako se bori sa vjetrom koji nosi oblak.Bože, svemu si dao iskušenje, pa čak i travki, pa ako posustane,vjetar ce je prelomiti, i bit ce izgubljena, zaboravljena, zamijenit ce je neka druga. A ako se izbori sa iskusenjem vjetra, ako ostane čvrsta i prkosna, poslije te bitke izaci ce samo snaznija i spremnija za druga iskusenja.Izniknut ce u lijep i zavodljivi cvijetak kojem ce se svi diviti. Tako je i sa covjekom.Mnogi ga pokusavaju slomiti, pregaziti , povrijediti...uspije li im se oduprijeti steci se mnogo neprijatelja koji će ga se bojati i diviti mu se.I onda se sjetim da bi moja prica ovdje mogla bas i poceti , ali kako ce zavrsiti - ne znam.Jos se nije zavrsila.Još uvijek se borim sa vjetrom.
    Vraćam se nekih 20 godina u proslost.Ja i moj mlađi brat igramo se u jednoj uvali kraj nase kuce.Nismo sami, tu je i komsijin sin koji je u to vrijeme bio nerazdvojan prijatelj moga brata , a kako sam i ja sa njima uvijek bila kao 3 clan onda i moj.Potukli smo se, kao u igri i ja sam ih obojicu pobijedila. Bukvalno su lezali na travi.Ja, mrsava djevojcica od nekih 12 godina.Moj djed me je uvijek zvao Pink Panter kada bih u jutro istrcala pred njega u potkosulji i gaćama da ga docekam. A on bi uvijek imao nesto za nas i ja sam to prvo morala da preuzmem i kao najstarije dijete podijelim sa  bracom. Taj bezimeni prijatelj tada bi govorio : "Blago se tebi, niko ti nista ne moze, kad nas dvojicu muskih obori za tren." A ja sva ponosna na svoj podvig otrcala bih kuci jer sam uvijek bila u skripcu sa vremenom, mami sam uveliko pomagala u kucnim obavezama. ne rijetko bi moj zadatak bio da napravim ručak za petočlanu porodicu. I uvijek sam uspijevala, mada bi pocesto šerpa bivala prazna nakon sto bih napunila 5 tanjir.Ali ručak je bio tu.
   U nasoj ulici pored sve te djece sa kojom smo se druzili , a bilo ih je puno, bila su dvojica starijih djecaka koji su zagazili u pubertet pa im je sve to djelovalo previse djetinjasto. A oni su sad veliki, ta nije njihovo da se igraju sa djecom.Bili su tek godinu ili dvije stariji od nas.Ali ipak stariji.I sjećam se da sam čak i jednog od te dvojice koji je dosao po sestru uspjela nagovoriti da se igramo "Posla Anka na vodu." Tada su djeca imala mastu razvijeniju vise nego danasnja djeca.meni je sinulo da bi mi u tom broju i sa tim djecakom mogli napraviti predstavu od te pjesmice.I on je bio onaj sto je Anku ubio jer mi je djelovao kao da ga nista u zivotu ne moze rastuziti niti rasplakati.
..... nastavit ce se

25.02.2013.

Nizu se dani , kao đerdani...

Koliko je proslo od mog zadnjeg posta, neprimjetno puno.A šta sve dozivih i prezivih  i evo me opet."Insan moze izdurati sto kamen nemere."Mislimo da je nasa nevolja najveca , zato sto je nasa, rekao bi Mesa i pogodio kao i uvijek.Ali isto tako je rekao da se covjek uhvati u jednom stanju i ne pusta misleci da poslije toga nema nista , a gore ne moze biti samo bolje.Istina da danas niko nikog ne razumije i nikome nije stalo do tebe ako nema neke koristi od tebe.Cast izuzecima. Poslije kise dode duga, poslije zime proljeće, poslije nevolje rahatluk.Po nepisanom pravilu se mnogo sta danas desava. I na kraju : nadam se da cu dobiti ova 3 mjeseca rada u prosvjeti , da skratim agoniju, jer, svake godine je sve gore i teze.Bila sam jedina sa max broj bodova u prva tri kriterija.I necu da budem do kraja pesmimisticna ali se iskreno nada, da nece biti " stele " ovaj put. Ili sam toliko naivna kao sto mi je "neko " napomenuo usput.

06.12.2012.

Nula stepeni C

Ono vrijeme, onaj momenat kad osjetis kao da se nebo sručilo na ova pleća koja su navikla nositi terete.Ovaj se čini najteži do sada.Nisam od onih ljudi koji umiju da odagnaju misli, da odpušu probleme.Pokušavam, nasmijem se, našalim, ali opet negdje u podsvijesti crv rovari ne dajući sekundu mira.Baš kao što Meša napisa : Biće ono što mora, a moja je krivica da sam ono što sam, ako je krivica. Čini mi se da se sve stubokom mijenja, sve se u meni trese u samom temelju, i svijet se ljulja sa mnom, jer je i on bez reda ako je nered u meni, a opet, i ovo sto se dešava, i ono što je bilo, iz istog je razloga: što hoću i moram sebe da poštujem. Bez toga ne bih imao snage da živim kao čovjek.
Mora čovjek prvo početi od sebe.Poštuj sebe prvo!!!
Ya Allah,

oslobodi nas potrebe za drugim mimo Tebe pomoći Svojom,
i učini da putujemo putem Istine uz Tvoju uputu pravu!"

09.11.2012.

Zanimljiv tekst i fakat jest ovako , ko voli pit kahvu :)

Zašto u Bosni nikada nećemo imati kauče i psihijatre ?
Upitaste li se kad zašto u ovoj pomami uvoza svih dobrih i loših stvari sa Zapada,još ne uvedosmo modu “razgovora na kauču sa psihijatrom”?! Ova praksa, nama dobro znana iz pretežno ame

ričkih filmova,nikako da zaživi i u Bosni. Pa nije valjda da mi ovdje nemamo dovoljan broj mahnitih, rastrojenih, neuravnoteženih, nestabilnih…
Naravno da imamo,i naravno da ih srećemo posvuda, jer i sami smo ponekad dio ovog miljea. Jer,nije nam lahko. Pokušavamo se snaći u svijetu koji sve više počinje ličiti super brzim vozovima, često bez strojovođe. Jedan od odgovora na ovo banalno pitanje krije se u nečemu što radimo svaki dan, a počesto nismo niti svjesni blagodati koju imamo. Mi, naime, imamo našu bosansku kafu, naše fine običaje, koje ipak ne zaboravljamo uprkos sve agresivnijem nasrtaju na sve što bi se moglo smatrati našim.
Jedan od tih divnih starih običaja, koji nikako da mine, kriv je što u Bosni nemamo veće potrebe za psihijatrima. Opterećeni svakodnevnim, pritisnuti sve težim i bržim tempom života, a danas, nažalost, nerijetko i neimaštinom, kahva i kahvenisanje sa nama dragim ljudima dođu nam kao mehlem na ranu.
U krugu porodice, sa prijateljima ili komšijama,popit kafu znači i ispričati, pohvaliti se, ali i pojadati, jer znamo da nas ljudi do kojih nam je stalo žele saslušati, pa i pomoći. Pa kada bismo sticajem prilika ostali sami, mi i tada imamo sagovornika. U kafi, džezvi i findžanu.
To mnogi nemaju u što su se mogli uvjeriti svi oni koji su se našli daleko od Bosne. Nisu se tada čudom mogli načuditi ne samo zašto komšija komšiju ne zove na kafu, već se niti ne znaju. A,kada se znaju onda popričaju, ali samo na kućnom pragu.
Ovo Bosanci znaju i razumiju. Ne bi se inače toliko držali ovog običaja i to tako čvrsto da čak i kad ih glava zaboli misle da je to zbog toga što nisu popili kafu. U stvari nije to, već praznina koju vrlo brzo u takvim situacijama osjete. Jednostavno znaju da im nešto fali. Bližniji, komšija, prijatelji i naravno razgovor. Eto, zato Bosna neće još zadugo uvesti modu kauča i razgovora sa psihijatrima.
26.09.2012.

Bože pravde na onom svijetu :(

Evo jutros dobih odbijenicu i 8 dana prava na žalbu, 17.9. zasijedao odbor, 25.9.poslali u poštu.Taman 8 dana.Dva datuma na koverti.Više se i ne krije VIP.Žalba - jok .Bože dragi koliko će nam na vlasti biti ovakvi ljudi.A da i ne pričam na šta liči odluka,ima li iko 8 razreda završenih u odboru.... Bože, sabura!!

Stariji postovi

Nije čovjek ono što misli već ono što čini
<< 10/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI

Iz dubine misli
-Ne možemo uništiti sve što volimo;uvijek će ostati mogućnost da ga unište drugi.
-Sve je lijepo dok ništa ne tražimo,a prijatelje je opasno iskušavati.
-Prijateljstvo se ne bira,ono biva,ko zna zbog čega,kao ljubav.
-Iskustvo suviše maleno da bi se moglo snaći u tajnama koje krije ljudska misao.

inspiracija
Jedan red ispisah u pijesku na otoku,pretočivši u njega sav svoj um i dušu.U vrijeme plime dođoh da pročitam zagonetku,ali na obali ne vidjeh ništa osim glupost svoju.


Žene su kao djeca:ne pitaj ih,ne izazivaj prkos,rasturit će se oblak sam od sebe ako se praviš da ne vidiš.


Kad misle da su viši od nas,ljudi mogu da budu plemeniti.

Iskustvo starijih
Do kraja života upoznavat ću ljude,a nikad ih upoznati neću,uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću postupaka.





widgets


Nema prijateljstav među ljudima koji drugačije misle.

Učini sve što možeš sam ne uzdajući se u podršku koje nema,i onda je tvoje sve što postigneš,i zlo i dobro.