Nije čovjek ono što misli već ono što čini

Svako želi biti neko; niko ne želi raditi na tome.

22.06.2012.

Živjeti u Bosni...

Živjeti u ovoj našoj dragoj državi , za koju su mnogi svoju krv prolili,sinove dali, očeve, majke izgubili...,živjeti u njoj postalo je veoma teško.Mi bismo to rekli - iskušenje.Nedavno u jednoj našj školi komisija je nalijepila pedagogicu ,koja nosi hidžab,kako nije stručna i ne obavlja posao kako treba.A malo zatim,par dana kasnije , u drugoj školi, ta ista komisija je nastavnicu bosanskog jezika, koja je isto pod hidžabom,i kojoj je trudnoća poodmakla do 8 mjeseca,debelo napala, ali ne zbog dokumenata i rada, jer je to sve bilo bez prijekorno, već zbog mahrame.Nije njima kao do nje, vec će ona poući i druge za sobom, djecu,( nece djeca ici u kafice i biti problem drustva, vec će od nastavnice sa hidžabom nauciti da se može živjeti a da ne dignes kredit i ne postanes alkoholicar jer je to u trendu.)helem nejse, ja bih do sutra mogla nabrajati,ali ono sto je najgore od svega toga,teska riječ - terorizam.Žena je završila u bolnici na inzulinu ,vjerovatno pod velikim stresom i nisam do sada upoznata u kakvom je trenutno stanju.Uglavnom,da se meni tako neto desilo,ja ga se ne bih kanila dok ne ostane bez radnog mjesta u najmanju u ruku, a sve ono što su stavili u pravilnik o radu u skoli bih iskoristila do zadnjeg.Sve i jednu odštetu mi ne bi ostao duzan.Dosta vise!Ne smijem uciti dijete o lijepom ponasanju odmah sam terosrista.Ukopali se u kuće,kadoblačim hidžab,gledam da bude sto manje upadan,sve gledam da im ne smeta?Kome?Zašto?Hoću li to ja sutra ostati bez posla zato što nosim hidžab?Glava mi je puna misli, riječi se roje kao mamene pčele, bolje da koja ostane.Ja Rabb kod Tebe je pravda.Ti nam olakšaj,Milostivi :( Veoma sam potištena i tužna........

06.06.2012.

Ako ne radiš kao većina...

Ovih dana jedan problem se povlači,i nikako kraj da mu nazrem.Kao i svake godine u ova doba,djeca idu na ekskurzije.Uobičajena,ustaljena rutina,svi idu,normala...eh problem se javlja kada čovjek želi da ima svoje mišljenje i hoće nešto drugačije.Ne želim da ide moje dijete na ekskurziju.I to bi bio kraj i bilo bi normalno da te nastavnik pusti na miru.To je tvoje pravo.Ali, nije!Zašto ne dozvoljavate djetetu da ide,je li novac  u pitanju,i odmah salete drugu djecu da sakupljaju jer ne može samo on da ne ide.Odjednom postaješ socijalni slucaj koji ne moze da izdvoji neki sitnis da dijete bude veselo.A da li ga to cini veselim,djecu nisu ni pitali,to im je natureno.Vec u podsvijesti djetetu je usađeno ako nije kao svi nije dobar.Sada je to ekskurzija,sutra ce biti kafic, diskoteka,a prekosutra vec alkohol ,droga, cigarete....ne pretjerujem  to je tako.I kako insan da ustraje na svom a da ugodi svima. Ne moze!

Nije čovjek ono što misli već ono što čini
<< 06/2012 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930

MOJI LINKOVI

Iz dubine misli
-Ne možemo uništiti sve što volimo;uvijek će ostati mogućnost da ga unište drugi.
-Sve je lijepo dok ništa ne tražimo,a prijatelje je opasno iskušavati.
-Prijateljstvo se ne bira,ono biva,ko zna zbog čega,kao ljubav.
-Iskustvo suviše maleno da bi se moglo snaći u tajnama koje krije ljudska misao.

inspiracija
Jedan red ispisah u pijesku na otoku,pretočivši u njega sav svoj um i dušu.U vrijeme plime dođoh da pročitam zagonetku,ali na obali ne vidjeh ništa osim glupost svoju.


Žene su kao djeca:ne pitaj ih,ne izazivaj prkos,rasturit će se oblak sam od sebe ako se praviš da ne vidiš.


Kad misle da su viši od nas,ljudi mogu da budu plemeniti.

Iskustvo starijih
Do kraja života upoznavat ću ljude,a nikad ih upoznati neću,uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću postupaka.





widgets


Nema prijateljstav među ljudima koji drugačije misle.

Učini sve što možeš sam ne uzdajući se u podršku koje nema,i onda je tvoje sve što postigneš,i zlo i dobro.