Nije čovjek ono što misli već ono što čini

Svako želi biti neko; niko ne želi raditi na tome.

09.11.2012.

Zanimljiv tekst i fakat jest ovako , ko voli pit kahvu :)

Zašto u Bosni nikada nećemo imati kauče i psihijatre ?
Upitaste li se kad zašto u ovoj pomami uvoza svih dobrih i loših stvari sa Zapada,još ne uvedosmo modu “razgovora na kauču sa psihijatrom”?! Ova praksa, nama dobro znana iz pretežno ame

ričkih filmova,nikako da zaživi i u Bosni. Pa nije valjda da mi ovdje nemamo dovoljan broj mahnitih, rastrojenih, neuravnoteženih, nestabilnih…
Naravno da imamo,i naravno da ih srećemo posvuda, jer i sami smo ponekad dio ovog miljea. Jer,nije nam lahko. Pokušavamo se snaći u svijetu koji sve više počinje ličiti super brzim vozovima, često bez strojovođe. Jedan od odgovora na ovo banalno pitanje krije se u nečemu što radimo svaki dan, a počesto nismo niti svjesni blagodati koju imamo. Mi, naime, imamo našu bosansku kafu, naše fine običaje, koje ipak ne zaboravljamo uprkos sve agresivnijem nasrtaju na sve što bi se moglo smatrati našim.
Jedan od tih divnih starih običaja, koji nikako da mine, kriv je što u Bosni nemamo veće potrebe za psihijatrima. Opterećeni svakodnevnim, pritisnuti sve težim i bržim tempom života, a danas, nažalost, nerijetko i neimaštinom, kahva i kahvenisanje sa nama dragim ljudima dođu nam kao mehlem na ranu.
U krugu porodice, sa prijateljima ili komšijama,popit kafu znači i ispričati, pohvaliti se, ali i pojadati, jer znamo da nas ljudi do kojih nam je stalo žele saslušati, pa i pomoći. Pa kada bismo sticajem prilika ostali sami, mi i tada imamo sagovornika. U kafi, džezvi i findžanu.
To mnogi nemaju u što su se mogli uvjeriti svi oni koji su se našli daleko od Bosne. Nisu se tada čudom mogli načuditi ne samo zašto komšija komšiju ne zove na kafu, već se niti ne znaju. A,kada se znaju onda popričaju, ali samo na kućnom pragu.
Ovo Bosanci znaju i razumiju. Ne bi se inače toliko držali ovog običaja i to tako čvrsto da čak i kad ih glava zaboli misle da je to zbog toga što nisu popili kafu. U stvari nije to, već praznina koju vrlo brzo u takvim situacijama osjete. Jednostavno znaju da im nešto fali. Bližniji, komšija, prijatelji i naravno razgovor. Eto, zato Bosna neće još zadugo uvesti modu kauča i razgovora sa psihijatrima.
Nije čovjek ono što misli već ono što čini
<< 11/2012 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

MOJI LINKOVI

Iz dubine misli
-Ne možemo uništiti sve što volimo;uvijek će ostati mogućnost da ga unište drugi.
-Sve je lijepo dok ništa ne tražimo,a prijatelje je opasno iskušavati.
-Prijateljstvo se ne bira,ono biva,ko zna zbog čega,kao ljubav.
-Iskustvo suviše maleno da bi se moglo snaći u tajnama koje krije ljudska misao.

inspiracija
Jedan red ispisah u pijesku na otoku,pretočivši u njega sav svoj um i dušu.U vrijeme plime dođoh da pročitam zagonetku,ali na obali ne vidjeh ništa osim glupost svoju.


Žene su kao djeca:ne pitaj ih,ne izazivaj prkos,rasturit će se oblak sam od sebe ako se praviš da ne vidiš.


Kad misle da su viši od nas,ljudi mogu da budu plemeniti.

Iskustvo starijih
Do kraja života upoznavat ću ljude,a nikad ih upoznati neću,uvijek će me zbunjivati neobjašnjivošću postupaka.





widgets


Nema prijateljstav među ljudima koji drugačije misle.

Učini sve što možeš sam ne uzdajući se u podršku koje nema,i onda je tvoje sve što postigneš,i zlo i dobro.