Nizu se dani , kao đerdani...
Koliko je proslo od mog zadnjeg posta, neprimjetno puno.A šta sve dozivih i prezivih i evo me opet."Insan moze izdurati sto kamen nemere."Mislimo da je nasa nevolja najveca , zato sto je nasa, rekao bi Mesa i pogodio kao i uvijek.Ali isto tako je rekao da se covjek uhvati u jednom stanju i ne pusta misleci da poslije toga nema nista , a gore ne moze biti samo bolje.Istina da danas niko nikog ne razumije i nikome nije stalo do tebe ako nema neke koristi od tebe.Cast izuzecima. Poslije kise dode duga, poslije zime proljeće, poslije nevolje rahatluk.Po nepisanom pravilu se mnogo sta danas desava. I na kraju : nadam se da cu dobiti ova 3 mjeseca rada u prosvjeti , da skratim agoniju, jer, svake godine je sve gore i teze.Bila sam jedina sa max broj bodova u prva tri kriterija.I necu da budem do kraja pesmimisticna ali se iskreno nada, da nece biti " stele " ovaj put. Ili sam toliko naivna kao sto mi je "neko " napomenuo usput.
